Centar za smeštaj i dnevni boravak
dece i omladine ometene u razvoju Beograd
 

 

 

PROGRAM

AKREDITOVANI PROGRAMI

- Program obuke kadrova za rad i otvaranje
  dnevnih boravaka za osobe ometene u   razvoju
Pročitajte detaljnije...
- Senzorna integracija
Pročitajte detaljnije...

 

Anketa

OCENITE NAŠ SAJT
 
Osobe sa autizmom PDF Štampa Elektronska pošta

Dr  Milijana Selaković, neuropsijiatar - spec. psih. razvojnog doba
Izvor "Autizam i dijeta", 2001.g.

Šta je autizam ?

Autizam predstavlja težak razvojni poremećaj, koji nastaje u ranom detinjstvu i, najčešće, traje celog života.

Znaci autizma nastaju, u najvećem broju slučajeva, do treće godine života. Obično, posle izvesnog perioda naizgled normalnog razvoja, roditelji primete, u početku sasvim neupadljive, postepene, ali definitivne promene. Ponašanje deteta postaje upadljivo: neobično držanja tela, često je ukrućeno ili dete izvodi neobične pokrete; dete je bez osmeha i mimike; usamljuje se, gubi interes za igru, nezainteresovano i indiferentno prema drugim ljudima. Ne prati i ne imitira roditelje i druge ukućane. Odbija kontakt pogledom, a često i telesni kontakt. Ne odaziva se na poziv, ne odgovara na pitanja, ne izvršava naloge — ponaša se kao da je gluvo. Decu uglavnom izbegava i ne uključuje se u igru. Ako traži ili prihvata odnose, onda je to, uglavnom, sa odraslima, da bi se mazilo ili da bi mu se ispunila neka potreba — hranjenje, oblačenje, svlačenje. Svoje potrebe izražava najčešće hvatanjem ruke odrasle osobe i mehaničkim povlačenjem do željenog predmeta.

Igra deteta sa autizmom je izmenjena, osiromašena i jednostavna i obično se svodi na prosto baratanje predmetima — vrćenje, premeštanje, kuckanje jednog o drugi, lupkanje njima po licu, njihanje i oblizivanje. Ova deca su često vazana za neki predmet ili igračku i svako oduzimanje ih izuzetno uznemiri. Njihovu pažnju je teško privući i zainteresovati ih za bilo kakvu igračku ili organizovanu aktivnost. Oni često dugo i besciljno hodaju, trčkaraju, skakuću i lepršaju rukama. Neka deca, pak, razvijaju poseban interes prema složenijim mehanizmima i mašinama, raznim katalozima i kalendarima, ciframa i računima, slagalicama. Taj interes je trajno jednoobrazan i ne menja se.

Deca sa autizmom se često smeju, plaču ili besne bez vidljivog razloga. Često pružaju žestok otpor svim promenama, plaše se novih i nepoznatih situacija, novog prostora i novih likova.

Ona imaju specifičan odnos prema svom telu. Od najranijih dana pokazuju izuzetno zadovoljstvo kada satima, ozareni, zagledaju i igraju se svojim rukama i prstima. Neki su pak grubi i autoagresivni i u stanju su da sami sebe ozlede i izgrizu, do te mere da je koža na tim mestima poput «hrastove kore».

Govor se uglavnom ne razvija na vreme, a i ako se razvije, najčešće je karakteristično izmenjen po intonaciji, neprimeren uzrastu i situaciji, dece često ponavljaju rečenice ili delove rečenica koje su ranije čula, govor je gramatički nepravilan, o sebi često govore u drugom ili trećem licu itd.

Oko 80 % dece sa autizmom zaostaje u mentalnom razvoju, ali ih ima sa normalnim, pa i visokim nivoom inteligencije.

U nekim sličajevima, već u prvim mesecima života deteta, postoje neke osobenosti na osnovu kojih se može pretpostaviti da je moguć razvoj autističnog poremećaja. To su:

  • slabo sisanje u prvim nedeljama života;
  • eoma mirna i tiha, nezahtevna beba ili, suprotno, beba koja neprekidno plače i vrišti i koju je nemoguće smiriti;
  • nezainteresovano ili pruža otpor maženju;
  • mrzi prepovijanje, češljanje i sl.
  • ravnodušna je prema onima koji se brinu o njoj, ili suprotno, postoji patološka vezanost za te osobe;
  • ne postoji kontakt pogedom, na primer, pri hranjenju;
  • ne pruža ruke da se uzme;
  • ne učestvuje u igrama, ne imitira izraz lica ili pokrete odraslih: ne maše «pa-pa», ne šalje poljubac, ne pokazuje «pametnu» glavu i sl.;
  • gukanje je oskudno ili ne postoji;
  • ne prihvata podsticaj na komunikaciju;
  • ne skreće pažnju roditeljima na interesantne predmete i događaje, sa željom da podele uživanje;
  • izuzetno je zainteresovano za neke predmete, na pr. jaka svetla, šare na tepihu, prekidače, određene TV programe....
  • ne reaguju na pokušaje roditelja da im ukažu na predmete i događaje;
  • postoji opšti utisak da je beba «čudna i drugačija od ostalih».

Šta je uzrok autizma?

Danas u svetu postoji veliki broj timova stručnjaka, raznih profila, koji se bave proučavanjem uzroka autizma, međutim, još uvek se ne zna jedinstven uzročnik, već se govori o tome da kliničku sliku autizma može izazvati oko četrdesetak različitih faktora. Među njima su najbolje proučeni biološki faktori: virusi, bakterije i gljivice, otrovi iz neposredne prirodne okoline — benzinska isparenja, pesticidi, teški metali i dr.; uzročnici koji deluju pre, u toku i neposredno posle porođaju, vakcinacije i dr.

Jedna od pretpostavki je da je autizam pruzrokovan poremećajem u organima za varenje. Smatra se da osobe sa autizmom imaju takav poremećaj prometa materija u kome se određene vrste hrane ne vare u potpunosti. Gluten, belančevina iz žitarica i kazein, belančevina iz mleka, smatraju se najčešćim pruzrokovačima.

Tokom varenja, belančevine, koje se sastoje iz lanaca hiljada jednostavnijih spojeva — aminokiselina, razlažu se na svoje najsitnije sastojke. Tokom ovog razlaganja, privremeno se stvaraju kraći lanci aminokiselina, koji se nazivaju peptidi. Neki peptidi su biološku veoma aktivni. Tako, na primer, peptidi, kazeomorfin. nastao iz kazeina, belančevina mleka i gliadinomorfin, nastao iz belančevina pšeničnog brašna, glutena, imaju dejstvo slično opijumu ili morfinu, dakle slično poznatim teškim drogama, u situacijama kada, prelaskom iz creva u krv, stignu do ćelija centralnog nervnog sistema, odnosno mozga. Ove materije utiču na rad moždanih ćelija, menjaju njihove regulatorne mehanizme i, pretpostavlja se, da izazivaju simptome autizma.

Identifikacija ovih, biološki aktivnih, peptida, vrši se analizama mokraće. Specijalnom tehnikom se peptidi, prisutni u mokraći, izdvajaju i grafički beleže. Analizom mokraće osoba sa autizmom, utvrđeno je da kod njih postoje dva jasno izražena pokazatelja velike količine određenih peptida, dva vrha, koja nisu prisutna u mokraći zdravih osoba, odnosno, ako jesu, nisu ni približno tako izraženi. Prvi vrh je označen kao beta-kazeomorfin, iz mleka, a drugi vrh predstavlja gluteomorfin, iz žitarica. Postoje grafički vrhovi i za peptide iz drugih namirnica, ali za sada nisu povezani sa određenim vrstama poremećaja.

Ove analize mokraće za sada se vrše u dobro opremljenim laboratorijama u Norveškoj, Holandiji, Engleskoj i SAD.

Kome se obratiti za savet?

Kada se odlučite za dijetu uvek se morate konsultovati sa stručnjacima upoznatim sa ovakvom vrstom intervencija. Jedan takav stručni tim je i tim "Centra za smeštaj i dnevni boravak dece ometene u razvoju" .

 

 
 
Creative Commons License